Image module

Bilo je to davne 1928. godine… Na ravnoj slavonskoj oranici zlatne ruke zasadiše jedno stablo kruške. Pored njega uskoro niknula i jedna malena slavonska kućica. Upijali su njeni zidovi brojne sretne trenutke, a kruška rasla hraneći se dječjom cikom ispod svoje krošnje.

Na žalost, upamtila je kruška dobro i to jedno jutro po završetku II svjetskog rata kada je oko nje zavladala potpuna tišina i praznina. Godišnja doba su se izmjenjivala u krošnji kruške koja je nastavila rasti, a godine su se izmjenjivale na zidovima kuće koja je u svojoj samoći propadala. I prođe tako narednih šezdeset godina…

vrtna bajka, naša bajka, naša povijest, baka Eva

No, kako to u bajkama obično biva, nakon mnogo, mnogo godina sunce pravde konačno zasja. Svojim korijenima i korijenima svoje kruške vrati se jedna nova  mlada, radišna i kreativna obitelj puna snova.

Zidove stare kuće i tužne prošlosti odlučiše porušiti, jer mnogo je zidova na ovom svijetu nepotrebno previše. A oko gotovo stogodišnjeg stabla kruške, tog simbola života i neuništivosti duše, odlučiše izgraditi svoj san.

“Zasaditi vrt znači vjerovati u sutra.”  – Audrey Hepburn

Ovo je samo jedan od mnogih inspirativnih natpisa u našem vrtu koji potiču na vjeru u snove, vjeru u budućnost i traže upornost u svemu što radimo.

Imali smo na početku potpuno prazno zemljište, jedno stablo kruške, mnoštvo ideja, gotovo nimalo novca, žuljeve na vlastitim rukama i strpljenje koje se mjeri godinama.

A sada imamo svoju bajku – Vrtnu bajku! Na njenom početku i dalje stoji stablo kruške s početka priče. Iza njega se prostire vrt u koji smo unijeli svoje srce i dušu. A na kraju bajke, odnosno vrta, nalazi se drvena Kuća bake Eve. Ona čuva uspomenu na naše pretke i kazuje kako nikada ne smijemo zaboraviti koliko su korijeni važni, bilo da se radi o biljkama ili o ljudima.

Tako je naša bajka došla do svog sretnog kraja povezujući prošlost, ljepotu življenja sadašnjeg trenutka i vjeru u budućnost ili “happily ever after”…

vrtna bajka, naša bajka, kuća bake eve